Prijedlog o proglašenju 02.08. – Danu sjećanja na romske žrtve Porajmosa/Holokausta

Prijedlog o proglašenju 02.08. - Danu sjećanja na romske žrtve Porajmosa/Holokausta – Veljko Kajtazi

Ruska kuhinja na međimurskom stolu
7. prosinca 2014.
Republika Hrvatska priznala MEĐUNARODNI DAN SJEĆANJA NA ROMSKE ŽRTVE PORAJMOSA / HOLOKAUSTA
12. prosinca 2014.

DSC_6193Veljko Kajtazi, saborski zastupnik 12. nacionalnih manjina, danas je u Saboru RH, podnio prijedlog o proglašenju 02. kolovoza – Danom sjećanja na romske žrtve Porajmosa / Holokausta.

O ovom prijedlogu, glasanje očekujemo u petak 12.12.2014. godine.

 

Tekst govora donosimo u prilogu:

…Poštovani Predsjedniče Hrvatskog sabora, poštovani kolege zastupnici u Hrvatskom saboru.

Prije početka govora na temu Proglašenje dana sjećanja na romske žrtve Holokausta/Parajmosa podsjetiti ću da je danas, 10. prosinca Međunarodni dan ljudskih prava. Na taj dan u godini trebamo se posebno sjetiti što smo u proteklom razdoblju učinili u jačanju i zaštiti ljudskih prava, a poznato je da romska nacionalna manjina često meta kršenja tih istih prava u vidu diskriminacije i nacionalne i rasne netrpeljivosti.

Dolazim pred Vas s Prijedlogom odluke o proglašenju Dana sjećanja na romske žrtve Porajmosa/Holokausta.

Što zapravo označava pojam Porajmosa?

Pojam Porajmos je termin na romskom jeziku koji označava genocid nad Romima, odnosno romski holokaust izvršen na tim narodom tijekom Drugog svjetskog rata od strane nacističke Njemačke i političkih režima pod njenom kontrolom među koje spada i Nezavisna Država Hrvatska osnovana u proljeće 1941. nakon vojnog sloma Kraljevine Jugoslavije u Travanjskom ratu.

1933. nakon urušavanja Weimarske Republike u Njemačkoj na vlast dolazi Nacionalsocijalistička stranka i za Rome u Europi počinje njihovo najgore razdoblje u povijesti. Odmah po preuzimanju vlasti počinje se provoditi totalitarna rasna ideologija koja rezultira otvaranjem koncentracijskih logora za sve one koji se ne uklapaju u ideal arijevske rasne čistoće, a to su prije svega Židovi i Romi.

Osim zloglasnih „Nunberških zakona“ kojim je definirana rasna politika nacističke Njemačke, 1939. donesen je „Zakon protiv ciganske opasnosti“ kojim je zapečaćena sudbina Roma u Europi krojenoj po nacističkoj mjeri.

Iako Rome, unatrag više stotina godina koliko žive na ovim prostorima, karakteriziraju segregacija, siromaštvo i teški životni uvjeti, osnivanjem Nezavisne Države Hrvatske započinju njihovi najteži dani.

Po dolasku na vlast ustaški režim 30. travnja 1941. donose niz zakonskih odredbi kojima se Romima i ostalim rasnim neprijateljima režima, oduzimaju građanska prava. Ustaške vlasti po rasnim zakonima su vjerno pratile svog njemačkog saveznika. Najpoznatije zakonske odredbe su: Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti, Zakonska odredba o državljanstvu i Zakonska odredba o zaštiti arijevske krvi i časti hrvatskog naroda. Tražilo se besprijekorno hrvatsko podrijetlo, a nad onima koji taj uvjet nisu ispunjavali bilo je dozvoljeno nasilje. Odmah po osnivanju koncentracijskih logora u NDH počinje masovno stradavanje Roma u njima. Najveće stratište Roma je bila najveća tvornica smrti na ovim prostorima – Logor Jasenovac.

Masovna uhićenja Roma i njihovo odvođenje u Jasenovac u ustaškim glasilima se pravdalo „privođenjem konstruktivnom radu“ i „pružanju prilike da se usavrše u poslu i zanatu koji im naviše odgovara“.

Logor Jasenovac je bio logorski sustav koji se je sastojao od nekoliko logora na manjoj ili većoj udaljenosti od sela Jasenovca. Sredinom 1942. počeli su u logor pristizati veliki transporti Roma, vlakom koji bi se sastojao od niza stočnih vagona, te je ubrzo osnovan Logor III. U Logoru III su bili zatočeni samo Romi.

Bio je to ograđeni i čuvani prostog gdje su ljudi držani na otvorenom bez hrane i vode što je rezultiralo masovnim umiranjem od žeđi, gladi i smrzavanja. Romi su ubrzo po dolasku uključeni u prisilni rad u logoru te su stradavali od iscrpljenosti i u masovnim likvidacijama.

Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve genocida komemorira se 2. kolovoza kao sjećanje na sve Rome stradale u Drugom svjetskom ratu. Datum je izabran u spomen na 1944. godinu, kada je, samo u jednom danu, u nacističkom logoru Auschwitz pogubljeno 2897 Roma. Vijeće Europe prihvatilo je inicijativu više romskih organizacija da upravo taj dan bude spomendan romskog stradanja.

Do sada su dva nacionalna parlamenta 2. kolovoza službeno proglasili danom sjećanja na romske žrtve u Drugom svjetskom ratu – u Mađarskoj 2005. godine, a u Poljskoj prije tri godine.

U Hrvatskoj se 2. kolovoza obilježava od 2012. godine na romskom groblju u Uštici pokraj Jasenovca, a na inicijativu Udruge za obrazovanje Roma „Kali Sara“. Ista udruga, u suradnji s Romskim nacionalnim vijećem i Javnom ustanovom Spomen područje Jasenovac, je inicirala postavljanje spomen ploče i prvotno uređenje groblja koje je do tada bilo potpuno neuređeno i zaraslo u korov. Tijekom vremena u blizini groblja improvizirana je pozornica i druga potrebna infrastruktura kako bi se komemoracija 2. kolovoza mogla održavati, a u planu je i daljnje uređenje groblja u suradnji Ministarstva kulture i Udruge za promicanje obrazovanja Roma „Kali Sara“ te svih ostalih nadležnih službi koje sudjeluju u ovom procesu.

Na spomenuti datum se okupi više tisuća osoba iz Republike Hrvatske i susjednih zemalja kako bi odala počast nedužnim žrtvama Porajmosa, a redovno komemoraciji prisustvuju izaslanici Vlade, Sabora, diplomatskog zbora i jedinica lokalne samouprave. Na temu Porajmosa i komemoracije u Jasenovcu izdano je više zbornika kao trajnih podsjetnika na ta događanja. Dogodine će se obilježavati 70 godina od oslobođenja koncentracijskog logora Jasenovac. To je prilika i obveza da se učini sve kako bi i Romi dobili pristojno uređeno mjesto gdje bi se njihove komemoracije mogle održavati.

Selo Uštica u kojem se održava komemoracija bilo je svojevrsno predvorje koncentracijskog logora Jasenovac, a kojem su prije Drugog svjetskog rata živjeli Srbi, a u njega su se dovozili deportirani Romi. Mnogi su već tamo likvidirani. Na mjestu stradanja danas je 21 grobnica što je rijetkost za stradanja Roma u Drugom svjetskom ratu.

Prema poimeničnom popisu žrtava izrađenom nakon rata, a koji stalno nadopunjuju u Javnoj ustanovi Spomen područje Jasenovac, na području koncentracijskog logora Jasenovac, pogubljene su 16.173 osobe romske nacionalnosti (5688 muškaraca, 4877 žena i 5608 djece). Najveća masovna hapšenja i pokolji dogodili su se sredinom 1942. godine, a nakon što su ustaške vlasti 19. svibnja donijele odluku o deportaciji Roma u Jasenovac. Popis romskih žrtava u Jasenovcu i drugim stratištima tog vremena nikad neće biti konačan jer se Rome po dolasku u sabirne centre nije poimence popisivalo već su se brojali vagoni Roma dovezeni na stratište. Tako npr., prema arhivi logora Jasenovac 5. lipnja 1942. godine u Jasenovac iz Županje je dovedena željeznička kompozicija s 83 vagona koja su bila prepuna slavonskih i srijemskih Roma.

Također, prilikom napuštanja logora u proljeće 1945. godine vojnici NDH su uništili velik dio pisane arhivske građe logora. Razmjere stradavanje Roma ilustrira podatak da se je u prvom poslijeratnom popisu stanovništva Romima u Saveznoj Republici Hrvatskoj izjasnilo tek nekoliko stotina osoba, dok je prijeratnom razdoblju na istom području obitavalo nekoliko desetaka tisuća Roma.

Nepobitno je da su Jasenovačke žrtve u najvećem postotku bile osobe srpske nacionalnosti, ali ako gledamo proporcionalno na odnosu na broj stanovnika, upravo najveća stradanja je imala romska zajednica.

U sklopu predsjedanja Republike Hrvatske Desetljećem za uključivanje Roma, u Zagrebu i Jasenovcu je 2013. godine održana konferencija „Povezivanje povijesnog iskustva Roma u Europi s promicanjem tolerancije i nediskriminacije Roma” na kojoj su usvojeni zaključci i preporuke konferencije u obliku “Jasenovačke deklaracije”.

Njome se, između ostalog, zahtijeva državno i opće društveno priznavanje romskog stradanja u Drugom svjetskom ratu u europskim i drugim zemljama, ponajviše radi rastuće diskriminacije prema Romima te poticanje znanstvenih i drugih istraživanja vezanih uz stradanje Roma u Drugom svjetskom ratu kao jedan od uvjeta za primjereno priznavanje njihovog stradanja.

Ovaj je prijedlog u sinergiji s Rezolucijom Europskog parlamenta o sjećanju na Holokaust, antisemitizam i rasizam od 27. 05. 2005. te s prijedlogom Pisane izjave Europskog parlamenta o ustanovljenju Europskog dana sjećanja na romske žrtve Holokausta 2. kolovoza.

Budući da Romi nemaju svoji matičnu državu, a segregacija i isključenost su njihovi trajni životni suputnici, o ovoj temi se jako malo govori i jako malo zna, tako da je romsko stradanje u Drugom svjetskom ratu dobilo obilježja zaboravljenog genocida. Za razliku od stradanja Srba i Židova o kojima postoji mnogo pisane građe i stručnih radova, a te teme su često bile polje političke propagande i manipulacija, stradanje Roma ostalo je gotovo nepoznato.

Rome se u stradanjima u Drugom svjetskom ratu nažalost spominje samo marginalno prilikom nabrajanja ostalih naroda stradalih u vrtlogu nerazumnosti Drugog svjetskog rata. Zločin nad Romima u Drugom svjetskom ratu očito je zaboravljen u moru svih drugih strahota koje su se u tom razdoblju događale te mlađa generacija zasigurno nije upoznata s tom strahotom putem filmova i knjiga, a u školskim udžbenicima tema romskog stradanje se samo usputno spominje.

Možda nikad neće biti moguće točno rekonstruirati mjesta i brojke, ali raspoložive činjenice pohranjene i sačuvane u mnogobrojnim arhivskim i drugim ustanovama jasno dokazuju da se nije radilo o individualnim slučajevima, već o planskom i zakonskom fizičkom istrebljenju cijelog jednog naroda. Njihovo podrijeklo i način života pretvorili su ih u žrtve jedne fanatične rasističke ideologije. Romi su među najniže rangiranim na rasno-arijevskoj ljestvici pa tako nisu imali pravo na svoje ime, a ubijani su bezimeno, a svaka žrtva zaslužuje barem da je se sjeća po imenu i prezimenu.

Romi među sobom imaju brojne podjele, a najznačajnija je podjela po jeziku kojeg govore. Prilikom lišavanja slobode, zatvoreništva i likvidacija nitko ih nije pitao koji jezik govore i kojoj skupini pripadaju. Bilo je dovoljno što su indetificirani kao Romi što je ujedno značilo da im je smrtna presuda već donesena.

Romi u Republici Hrvatskoj obilježavaju tri svoja nacionalna praznika. To su Svjetski dan Roma koji se obilježava 8. travnja, Svjetski dan romskog jezika koji se obilježava 5. studenog te odazivom najveći i po povijesnom značenju najznačajniji je Dan sjećanja na romske žrtve Holokausta/Porajmosa koji se obilježava 2. kolovoza svake godine i okuplja sve veći broj sudionika komemoracije u Jasenovcu, a od Vas kolege zastupnici tražim da ovaj visoki predstavnički dom pomogle u obilježavanju tog nacionalnog praznika romskog naroda. Nije lako graditi jedinstvo romskog naroda budući da je taj narod podijeljen povijesnim okolnostima i nedostatkom državnih institucija. Upravo romski nacionalni praznici su mjesto način i sredstvo za jamčenje jedinstva tog naroda.

Proglašenjem 2. kolovoza Međunarodnim danom sjećanja na romske žrtve Porajmosa/Holokausta Hrvatski sabor poslao bi s državne razine poruku da zločin ne zastarijeva i da se okrutnosti i bezumlja prošlih vremena treba sjećati kako se ona ne bi vratila u drugom ili sličnom obliku. Također, poslala bi se poruka Romima u Republici Hrvatskoj da se ova država sjeća i odaje nužnu počast svim njihovim pretcima koji su bili osuđeni na smrt od okrutnog režima samo zato što su bili tamnije boje kože te drugih životnih navika. Prošlost Roma u Hrvatskoj ne možemo promijeniti, ali možemo stvoriti temelje kako bi njihova budućnost bila u jednakosti s svim njenim stanovnicima te vjerujem da je ovaj današnji prijedlog korak u tom smjeru.

Poštovane kolege zastupnici, naša je moralna obveza i politička dužnost, ma kakvu službu u društvenoj zajednici ili političkoj organizaciji obnašali, da sve žrtve Holokausta dolično komemoriramo i da istovremeno i na svakom mjestu zatiremo i najbezazleniji trag svakog rasizma i isključivosti.

Kako bi se stradavanje Roma u Drugom svjetskom ratu moglo dostojno obilježiti i kako bi se nedužnim žrtvama odala počast koju zaslužuju, pozivam sve zastupnike ovog predstavničkog doma da se povedu za primjerima svojih mađarskih i poljskih kolega te da Hrvatski sabor proglasi 2. kolovoza Međunarodnim danom sjećanja na romske žrtve Porajmosa/Holokausta.

Prije početka rasprave pozivam sve prisutne u ovoj dvorani da minutom šutnje odaju počast romskim žrtvama Holakausta/Porajmosa.

Hvala na pažnji…

Comments are closed.