Svjetski dan Roma - 8. svibanj

Svjetski dan Roma, 8. travnja, obilježava se u čast Prvog kongresa Roma, održanog 8. travnja 1971. godine u Londonu i koji se smatra jednim od najvažnijih datuma u povijesti Roma. Na tom kongresu sastali su se predstavnici Roma iz četrnaest zemalja svijeta.

Kao jedne od najvažnijih odluka bile su one o prihvaćanju romske zastave i službene himne. Zastava se u donjem dijelu sastoji od zelene boje koja simbolizira zemlju (travu), a u gornjem dijelu od plave boje koja simbolizira nebo.

Crveni kotač predstavlja putovanja i migracije Roma. Službena himna Roma temelji se na staroj romskoj pjesmi “Đelem, Đelem” (idem, idem), a za konačnu verziju himne zaslužni su Žarko Jovanović i Jan Cibulka.

Prvi kongres Roma rezultirao je i proglašenjem službenog romskog jezika – Romani chiba, kao i službenim prihvaćanjem naziva Rom, što na romskom jeziku znači čovjek. Naziv “Rom” izabran je kako bi se izbjegao naziv “Cigan” koji je poprimio negativno značenje.

Prvi Svjetski kongres Roma bio je potvrda da su Romi spremni zajednički i vlastitim snagama djelovati unutar političke sfere kako bi se borili za društvenu pravdu i jednakost za dobrobit romske zajednice. Unutar Kongresa formirana su četiri odbora – za socijalna i pravna pitanja, obrazovanje, kulturu te za davanje počasti žrtvama nacizma u Drugom svjetskom ratu. Slogan “Opre Roma” (“Naprijed Romi”) postao je politički kredo romskog pokreta, pokreta za društvenu pravdu i jednakost.

Političko pokretanje Roma, koje su za razliku od nekih prošlih teških vremena tada dopuštale povijesne okolnosti, označilo je početak radikalnog zaokreta u poziciji Roma naspram političke i društvene situacije: dugo vremena sudbina Roma bila je defi nirana izvan romske zajednice i sada se situacija promijenila.

Romi su zahtijevali da postanu prepoznati i poštovani od društva kao Romi, ponosno ističući svoju romsku pripadnost. Godina 1971. za Rome predstavlja ujedinjenje i želju za pozitivnom budućnošću uz interakciju s pripadnicima drugih naroda u zemljama u kojima žive, jer svi mi dijelimo temeljne civilizacijske vrijednosti unutar multikulturalnog okruženja koje je karakteristika i prošlosti, i sadašnjosti, i budućnosti.

Dosad je održano sedam Svjetskih kongresa Roma koji su bili fokusirani na četiricilja: standardizaciju romskog jezika, reparacije iz Drugog svjetskog rata, po boljšanja na području građanskih prava i obrazovanja, očuvanje romske kulture i međunarodno priznavanje Roma kao nacionalne manjine indijskog porijekla.

Ženeva (Švicarska) je bila domaćin drugog Svjetskog kongresa Roma 1978. na kojem je sudjelovalo 120 delegata iz 26 država. U Gottingenu (Njemačka) 1981. održan je treći Svjetski kongres Roma na kojem je podržan zahtjev Roma da budu priznati kao nacionalna manjina indijskog porijekla. Jedna od glavnih tema Kongresa bio je Samudaripen – genocid nad Romima u Drugom svjetskom ratu. Serock (Poljska) 1990. godine bio je domaćin četvrtog Svjetskog kongresa Roma gdje je 8. travnja službeno proglašen Svjetskim danom Roma. U Pragu (Češka), 2000. godine održan je peti Svjetski kongres Roma koji je pozvao organizaciju

Ujedinjenih naroda da Rome prizna kao narod. U Lancianu (Italija) je održan šesti Svjetski kongres Roma, 2004. Na Kongresu je osnovan novi odbor za pitanja žena, djece i obitelji. Zagreb (Hrvatska) bio je 2008. domaćin sedmog Svjetskog kongresa Roma uz sudjelovanje 300 delegata iz 28 zemalja. Sibiu (Rumunjska) bio je domaćin osmog Svjetskog kongresa Roma 2013. godine. Oko 600 predstavnika Roma bacanjem cvijeća u rijeku Cibin prisjetilo se Roma stradalih u Samudaripenu tijekom Drugog svjetskog rata. Također, želim naglasiti da pored Svjetskog dana Roma kojeg Romi diljem svijeta obilježavanju 8. travnja, Romi slave i Svjetski dan romskog jezika 5. studenog i Dan sjećanja na romske žrtve Holokausta / Samudaripen, 2. kolovoza.

Ovo naslijeđe postavlja pred nas Rome obvezu i odgovornost da nastavimo tim putem. Danas, politička participacija Roma je sve jača. Romi su birani za zastupnike u najvišim državnim institucijama, tijelima međunarodnih organizacija, a romske organizacije postaju sve snažnije i imaju sve bolju poziciju. Pa ipak, koliko god je učinjeno, postoji još mnogo toga što treba učiniti, posebice na području obrazovanja, socijalne zaštite, zapošljavanja, stanovanja i zdravstvene zaštite. Kako bismo to ostvarili moramo djelovati zajedno te uz međusobnu dobru suradnju moramo nastaviti dobru suradnju sa predstavnicima institucija i državne vlasti.

Veljko Kajtazi, zastupnik dvanaest nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru