Osvrt na nacionalnu strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije

Osvrt na nacionalnu strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije – Veljko Kajtazi

Sastanak u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta
9. srpnja 2014.
Čestitka novom Mitropolu Zagrebačko – Ljubljanskom i cijele Italije
13. srpnja 2014.

Budakveljko

 

 

 

Poštovani,

Ovom priliko želio bih se osvrnuti na nacionalnu strategiju obrazovanja, znanosti I tehnologije kao saborski zastupnik 12 nacionalnih manjina.

S obzirom da, među ostalim, strategija predstavlja temeljni dokumenti za buduće reforme obrazovnog sustava u Republici Hrvatskoj, mislim kako je izrazito važno da se u obzir uzmu određene preporuke vezane za romsku nacionalnu manjinu u RH.

Romska nacionalna manjina jedina je nacionalna manjina koja posjeduje vrlo važne strategije i akcijske planove za uključivanje, a veliki dio tih dokumenata posvećen je upravo obrazovanju. Upravo zato smatram kako bi se neke preporuke i rješenja iz nacionalne strategije za uključenje Roma trebale iskoristiti i u ovoj strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije.

Smatram kako je uvoženje obveznog dvogodišnjeg predškolskog odgoja jedna od ključnih pretpostavki uspješnijeg školovanja pripadnika romske zajednice, stoga je vrlo pozitivno da se ta ideja i nalazi u samoj strategiji.

Nažalost, u strategiji nije moguće pronaći druga rješenja kojima bi se pomoglo romskoj nacionalnoj manjini u povećanju obrazovnih standarda. S obzirom da je romska nacionalna manjina ekonomski i socijalno najmanje privilegirana skupina u Hrvatskoj, te se radi o društveno najisključenijoj nacionalnoj manjini, smatram kako je potrebno provesti daljnje korake kojima bi se pomoglo Romima uključenima u obrazovni proces.

Ideja koja se već nekoliko godina pojavljuje u javnosti su dječje igraonice, u kojima bi djeca vrtićke dobi unutar naselja, nekoliko satni dnevno uz igru učila hrvatski jezik. To je uistinu hvalevrijedna ideja s obzirom da je jezik osnovna i najveća prepreka za velik broj Roma koji se uključuju u osnovnoškolski obrazovni sustav.

Sljedeći veliki problem u obrazovanju Roma događa se pri upisima u srednju školu. Sadašnji model pripadnicima romske nacionalne manjine, u slučaju teških životnih uvjeta priznaje samo 1 dodatan bod pri upisu u srednje škole. Prijašnji je model osiguravao dodatnih 10% na ukupan zbroj bodova, što je u konačnici iznosilo znatno više bodova. Smatram kako je ovo smanjenje prenaglo, te je neočekivano zateklo mnogu djecu koja su se planirala upisati u srednje škole.

Za pripadnike romske nacionalne manjine također bi trebalo uvesti mogućnost da srednjoškolsko obrazovanje mogu završiti i u kasnijoj dobi na nekom od pučkih otvorenih učilišta. Kada je u pitanju obrazovanje, mogućnosti Roma su uistinu ograničene, a s obzirom da mnogi od njih u kasnijoj dobi požele završiti neki obrazovni program ili steći određenu kvalifikaciju, smatram kako bi država trebala napraviti sve da im se to i omogući.

Isto tako, kako bi se stimuliralo visoko obrazovanje pripadnika romske nacionalne manjine, potrebno je osmisliti bolji sustav prava i privilegija, kako bismo što više sposobnih mladih Roma ohrabrili da upišu fakultete, te na takav način pomognu i svojoj zajednici. Postojanje stipendija za romske studente nije dovoljno snažan stimulans s obzirom da na preko 15.000 registriranih Roma imamo samo 20 studenata pripadnika romske nacionalne manjine.

Bez obzira na postojanje svih strateških dokumenata i planova, u Hrvatskoj još uvijek ne postoji nastavni plan kao ni udžbenici za nastavu romskog jezika (Romani Chib). Takvo stanje negativno utječe na učenje romskog jezika i očuvanje tradicije unutar romske zajednice.

Bitno je da Romi uče hrvatski jezik i kulturu, kako bi se što lakše uključili u društvo, međutim jako je bitno i da kao pripadnici romskog naroda uče i održavaju svoj jezik i kulturu. Bez obzira na višemjesečno apeliranje pred nadležnim situacijama do sada nismo uspjeli dobiti potrebne dozvole za izradu nastavnog programa po modelu C, kao ni za izradu udžbenika za nastavu romskog jezika.

S obzirom na dugotrajnost procesa mijenjanja navika koje su se godinama stjecale, potrebno je da institucije pruže svoj maksimum kada je u pitanju obrazovanje romske nacionalne manjine. U tom smislu mislim kako bi spomenute ideje i rješenja također trebale naći svoje mjesto u nacionalnoj strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije. Jedino ulaganjem u obrazovanje možemo dugoročno izmijeniti status romske zajednice kao jedne od najmanje privilegiranih skupina našeg društva.

Comments are closed.