Škabrnja, prije ili poslje

Škabrnja, prije ili poslje – Veljko Kajtazi

Sastanak sa Rumunjskim veleposlanikom u RH
25. travnja 2012.
Susret sa Ministrom unutarnjih poslova g. Rankom Ostojićem
4. svibnja 2012.

Pratim ovih dana, intezivno, probleme sa kojima se susreću Romi u Škabrnji.

Pratim i pokušavam dokučiti što je to različito u odnosu na događanja koja se Romima dešavaju po cijelom svijetu. U Italiji u Parizu u Beogradu u Škabrnji. I onda shvatim da je nacionalno, najlakše podvući pod iracionalno.

Iracionalno je sve što se dešava sa Romima proteklih 3-4 mjeseca kod nas u Hrvatskoj. Što ih se proziva od sjevera do juga i od istoka do zapada ove naše domovine. Što ih se optužuje da su lopovi, da su huligani, da su neuredni, da vrše nužde po njivama i poljanama, što kradu voće, lome grane, što ovo, što ono.

Čitam štampu, gledam televiziju, pratim internet i gle čuda, svako malo tu i tamo opljačkana banka, napadnuti ljudi za 100,00 kn, polomljene noge i glave na utakmicama, siromašnih i napuštenih pune novine, lopovi po Remetincima, hrana sumnjive kvalitete po dućanima, kuće gore zbog neispravnih instalacija, tvornice se zatvaraju zbog netransparentnog poslovanja, Romi u Škrabrnji pred linčom sumještana.

Pitam se gdje to živimo, pitam se gdje je nestala multikultura, gdje je nestala ljubaznost i osmjeh.

Pokušavam dobiti načelnika općine Škabrnja. Jedan put, dva puta, tri puta, masu puta, tajnica kaže da je zauzet, a ja čujem s druge strane žice da joj daje direktive. Pokušavam saznati točnu informaciju o ljudima kojima razularena gomila maše letvama i kolcima pred djecom. Tko je u pravu, a tko je u krivu, želim saznati točnu informaciju. Nitko se ne javlja, nitko ne daje odgovore, jedino ružna slika o jadnim ljudima koji bježe glavom bez obzira iz žice kojom pokušavaju da ih ograde.

Dragi moji sunarodnjaci iz Škabrnje, DA MOJI SUNARODNJACI, jer kao što se Vi ponosite Vašom ETNIČKI čistom općinom kako piše na web stranicama Vaše općine, tako se i ja ponosim mojim ROMSKIM porijeklom i hrvatskim državljanstvom, jer kao što se Vi ponosite teškim stradanjima iz Domovinskog rata, tako se i ja ponosim preživjelima koje su već ranije ograđivali i zazidavali, do duše nekih par tisuća kilometara na sjever i prije 80-tak godina, a kada su im ograde postale premale onda su počeli smanjivati broj populacije iza ograde.

Kako nastaviti živjeti dalje, Romi su pobjegli, načelnik općine sretan što nije “pala krv”, Škabrnja i dalje ostala etnički čista, do duše koliko vidim iz novina sa jednim stranim državljaninom ali svijetle puti, a investitori sretni, neće njima Romska obitelj, “srati” i “prljati” buduće poslovne zone i stambena naselja, bez obzira što Romi iz Škabrnje uporno ponavljaju “ali mi smo Hrvati”.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *